Udio starije populacije u društvu postaje sve veći, a time i broj pratećih stanja, oboljenja i povreda, među kojima i osteoporotski prijelomi kičme čija nesanacija uzrokuje veliki posljedični invaliditet. Ova povreda za starije osobe često može predstavljati životnu prekretnicu u fizičkom, psihičkom i društvenom smislu. Valja imati u vidu da su to osobe u trećoj životnoj dobi koje su prije povrede vodile samostalan i društveno ispunjen život. Nakon povrede one taj status naglo gube, bivaju dodatno opterećene mentalnim problemima koji se reflektiraju i na njihovo najbliže okruženje. Posebno teško podnose osobnu tjelesnu nepokretnost i ovisnost o drugome. Neoperativno liječenje zahtijeva dugo mirovanje što uzrokuje dalju progresiju osteoporoze i hipotrofiju ionako slabih mišića za šta pacijent često nema dovoljno psihofizičke energije. Zbog toga i zbog brojnih pratećih bolesti tretman ovakvih prijeloma mora biti neagresivan i davati brzi rezultat kako bi se prekinuo začarani krug osteoporoze i sanacije prijeloma mirovanjem. To se analogno odnosi i na pacijente sa uznapredovalim tumorskim procesom. Razvoj tehnike i naglašenost navedenog medicinskog problema doveli su do pojave nove metode – perkutane augmentacije pršljena. Perkutana augmentacija osteoporotskih i drugih patoloških prijeloma, odnosno vertebroplastika i kifoplastika omogućuju pacijentima da nakon tridesetominutne minimalne invazivne procedure imaju potpuno saniranu povredu.
