Spinalna stenoza predstavlja suženje donjeg, lumbalnog dijela kičme (krsta), rijeđe se javlja na vratnom i grudnom dijelu kičme. Manifestira se otežanim hodom i bolom koja se spušta niz jednu ili obje noge prilikom hoda – neurogena kaludikacija, dok pri savijanju trupa naprijed ili ležanju bol prestaje. Pacijenti navode da im je lakše hodati kada su pregnuti naprijed, npr. kada guraju kolica u supermarketu. Početak tegoba je polagan, stanje se postepeno pogoršava, a hodna distanca skraćuje, u najtežim slučajevima pacijenti jedva odu do toaleta.
Snimak magnetne rezonanse obično pokaže suženje na jednom ili više segmenata, jednostrano ili obostrano. Kako su tegobe mnogo veće pri hodu, smatra se da je kičmeni kanal još uži pri hodu (operećenju) u odnosu na suženje koje vidimo na MR snimci (snimanoj u ležećem stavu).
Tretman je obično operativni – proširenje kanala na mjestu suženja, eventualno fiksacija nestabilnog pršljena i ponekad radiofrekventna ablacija ispupčenog diska. Sama operacija traje od pola sata do 2 sata, dužina reza je 3-6 cm, ovisno o stepenu i broju suženja, a izvodi se u općoj anesteziji.
Nakon operacije pacijent odmah ustaje i hoda, ukoliko je to mogao i prije operacije. Odnosno, ukoliko je pacijentov jedini problem bila bol u nozi tokom hoda, a hodna distanca veća od 500 m, ti pacijenti obično idu kući sutradan. U protivnom, zapušteni slučajevi gdje je hodna distanca bila kraća od 100 m često zahtijevaju veće rekonstrukcije kičme, a sam oporavak je mnogo sporiji.
Najveće greške koje pacijenti sa dijagnozom spinalne stenoze prave jesu biranje „alternativnih“ metoda liječenja (suplementi, vitamini, kreme, pasivna fizioterapija, nesmanjivanje tjelesne težine) i odlaganje operacije zbog neopravdanog straha. Kada nastupe ireverzibilne (nepopravljive) promjene na dugotrajno pritisnutim (komprimiranim) živcima, oporavak obično bude nepotpun.
