Skolioza spada među najčešće uputne ortopedske dijagnoze u školskoj dobi. Razlog tome nije u velikoj učestalosti ovih deformacija nego u čestom nerazlikovanju stvarnih deformiteta od fizioloških (normalnih) varijacija oblika kičme.
Skoliotične deformacije kičme i trupa nastaju kao posljedica nejednakog rasta lijeve i desne strane kičme. Obično skolioza postane vidljiva iza 10. godine i to kao izbočenje desne plečke i ramena. Sa završetkom rasta (djevojčice oko 14., dječaci oko 16. godine) prestaje i dalje krivljenje kičme. Test preklona, kao na slici, dovoljan je za određivanje postojana skolioze, a RTG se radi samo ukoliko se na tom testu uoči iskrivljenje.
Najčešći vid liječenja skolioze je samo praćenje pacijenta (periodične kontrole). Ukoliko se krivina poveća preko 25° potrebno je izraditi odgovarajuću ortozu koja se nosi samo do završetka rasta. Trebamo biti svijesni činjenice da ortoze ne ispravljaju zakrivljenost kičme već samo spriječavaju njeno dalje krivljenje. Nije naučno dokazano da na tok bolesti utiču fizikalna terapija, elektrostimulacija, rehabilitacija, balet i sl. Operacije skolioza i kifoza su rijetko potrebne, i to samo kod najtežih oblika.
Prof. dr Mirza Bišćević
