Lokomotorni sistem (LMS) sačinjavaju kosti, zglobovi i ligamenti, mišići, tetive, živci, krvni sudovi, potkožno tkivo i koža. Povrede LMS nastaju dejstvom direktne i indirektne mehaničke sile različitog intenziteta koja prelazi granicu elastične deformacije. Povrede LMS dijelimo na povrede kosti i povrede mekih tkiva: mišića, tetiva, ligamenata i zglobne kapsule, meniskusa.
Povrede mišića
Mišićno tkivo je veoma eksponirano i vulnerabilno djelovanju direktne i indirektne sile, a povrede su uglavnom kombinirane, u sklopu povreda drugih dijelova LMS-a (prijeloma, iščašenja, uganuća). Izolirane, samostalne povrede mišića su: nagnječenja, modrice, uboji – contusio, istegnuća – distensio, prekid – ruptura, rascjep – herniae.
Nagnječenje/modrica/uboj nastaje djelovanjem direktne sile (udar tupim predmetom) i predstavljaju najčešće povrede lokomotornog aparata. Klinička slika je hematom (krvni podljev različite boje ovisno o starosti povrede: modar prvih nekoliko dana, potom zelenkast, nakon dvije sedmice žut i potom iščezava), prolazna oštećenja kontraktibilnosti, bol i funkcionalni ispad, moguća infekcija i osifikacija, a kasnije fibroza i smanjena kontraktibilnost.
Distenzija mišića je istegnuće mišićnih vlakana; bol i funkcionalni ispad obično blag, ovisno od stepena ozljede.
Ruptura mišića je gubitak kontinuiteta pojedinih mišićnih vlakana nakon prelaska granice elasticiteta, a može biti parcijalna ili totalna. Klinička slika je bol, defekt, hematom, funkcionalni ispad.
Povrede tetiva
Tetive predstavljaju vezivni spoj mišića i kosti, permanentno su izložene silama trakcije i slabo su vaskularizirane. Sklone su upalnim i degenerativnim promjenama (tendinitisi, entezitisi, peritendinitisi, tendovaginitisi), a tako osabljena sturkuta osjetljiva je na traumu, obično nakon 40. godine. Razlikuje se parcijalni i totalni prekid tetiva.
Ruptura tetiva nastaje pri jačem mišićnom vlaku na degenerativno promijenjenu tetivu. Najčešća je ruptura Ahilove tetive (nemogućnost izvođenja plantarne fleksije stopala), a liječenje operativno. Analogna joj je ruptura tetive kvadricepsa (nemogućnost aktivne elevacije i ekstenzije koljena, palpira se trochlea femoris), liječenje je također operativno.
Povrede ligamenata
Ligamenti su čvrsti, kratki vezivni snopovi koji su utkani u zglobnu kapsulu, svojom građom i položajem omogućuju fizološke kretnje, a onemogućuju patološke kretnje, tj. nestabilnost. Povrede nastaju pri ekstremnim i nekontroliranim kretnjama; lezije mogu biti:
I stepena: distensio, distorsio,
II stepena: ruptura partialis,
III stepena: ruptura totalis (desinsertio, avulsio).
Uganuće skočnog zgloba je jedna od najčešćih povreda nogu.
Kod nesaniranih ili loše saniranih lig. ozljeda pacijent može osjećati klecanje i nesigurnost tog zgloba, imati strah pri kretnjama – apprehension znak i ponovljena uganuća ili iščašenja.
Na osnovu kliničke stabilnosti zgloba određujemo stepen oštećenja i planiramo dalji tretman koji može biti neoperativni ili operativni.
Lachmanov test lezije prednje križne veze –LCA koljena: pomicanje tibije prema naprijed za više od 5 mm u poređenju sa nepovrijeđenom stranom sugerira rupturu LCA.
